Yanjij
juntúul xi’ipal jma’ na’. Ku nojochtale’ chéen bey u máan
ich kaajo’. Le ka’aj tu chukaj u táankelemile’ ka’aj ts’o’ok u
beel yéetel juntúul xch’úupal láan ki’ichpam,
ba’ale’ le ka’aj tu yóotaj yantal yéetel yataane’, ma’ páatchaji’
tumen jach chichaan u keep. Náak yóol le
yataano’ ka jóok’esa’ab yéetel ch’iin.
-
Ba’ax kisin u beel ten wíinik mixba’al
u beel.
Ka jo’op’ u máan yok’ol ich kaaj. Junp’éel
k’iine’ ka tu yilaj juntúul xnuuk, ka a’ala’ab ti’e’:
- ¿Ba’ax ka wok’tik?
-
Ba’ax beel ka in wa’altech ma táan
u páajtal a wáantiken.
-
A’alten ka in wila’aj wá ma’
tu páajtal in wáantikech.
-
Ay nojoch ko’olel, ma’ wá ts’o’o’k
in beele’, ba’ale ma’ jpáatchaj in wokol ti’ in wataani’ tumen jach
chichaan in keep.
- ¿Le wáa túun ka wok’tiko’?
-
Leti’.
-
Ma’ a wok’ol, bin in ka’aj in wáantech.
Je’ junp’éel xts’ipita’ ts’a’ ta k’ab, le k’iin a k’áat okol
ti’ a watáane’ ka tich’ik juntéen a k’ab ka’anale, ku chukik
a keep jun náab, yéetel lelo’ yaan utia’al a ki’imak-kúuntik
u yóol a wataani'.
Ka tu ts’aj le xts’ipit tu k’abo’, ka suunaj
yiknal yataan. Ku k’uchule’ka j k’oopnaji’:
- ¿Máax?
-
Teen -ku t’aan ti’ yataan.
-
Ba’ax kisin u beetten wíinik mixba'al
yaan ti’.
-
Je’eten joonaji’ ka in we’estech je’el u páajtal
in ki’imakkuunsikeche’.
Ka j oksa’abi’. Chéen p’elak yokole’
ka jo’op’ u báaxal yéetel yataan, chéen ti’ lelo’
ka tu júupch'intajubaj ti' le ko'olelo', ka túun
tu yu’ubaje’ jach ma'alob yanil yíichan ti’o’. Ku sáastale’
kaax cha’ak u jaantej. Jach ki’imak yóol le ko’olelo’ tumen páatchaj
yéetel yíichamo'.
Tu láak’ k’iine’ ka j bin le máak
tu koolo’, ba’ale’ tu lubsaj le xts’ipit tu k’abo’ ka tu pejkúuntaj
tu’ux je’el u máans k’iin. Le ka’aj luk’i’e’ tu’ubul tu beetaj ti’.
Ma’ sáam u p’ate’ le ku k'uchul xan juntúul yuum k’iin u
máans xan bo’oyi’, ti’ chéen kulukbale’ ka tu yilaj le xts’ipito’
ka tu ch’a’je’ ka tu ts’aj tu k’ab. Le ka’aj k’uch tu’ux kun u beet miisao’,
tu búukintaj u nook’ile’ ka jook’ tu táan le áaltaro’ ka
tu tich’aj u k’ab utia’al u ya’alik:
Le ka’aj tu tich’aj u k’ab yuum k’iine’ le
ku nojochtal le ba’al ti’o’, jela’an tu yu’ubaji’, tumen chéen p’éel
u líik’esik u k’abe’ ku yu’ubik u chowaktaal u keep. Mix le miisaj
tu ts’o’oksajo’. Ka’aj ook u luk’es u jook’il u méen miisaj, tu
t’anaj le máax áantiko’ ka tu túuchtaj u cha’aj juntúul
ts’akyaj ilik. Ka’alikile’ táan u nu’unu’up’ik u k’ab ka’anale’
táan ya’alik:
- ¡In ki’ichkelem yuum, ba’ax ku yúuchul
ten beya’.
Ku yilike’ je’ jaytéen ku tich’ u k’abe’
ku chowaktaal u keep. Ma’ sáame le ku k’uchul le ts’akyajo’ ka k’áata’ab
ti’e:
- ¿Ba’ax ku yúuchultech, yuum
k’iin?
-
Tin t’anech utia’al a xot le ba’al ts’o’ok
u seen nojochtala’.
-
Ma’ tu páajtal in xotik tumen je’ a
kíimile’.
Náak yóol ma’ táan u
ts’a’akale’ ka tu túuchtaj t’anbij juntúul jpóol che’. Le
ka’aj k’uch le jpóol che’o’ ka tu k’áataj ba’ax ken u xotej.
- ¿Ba’ax ken in xoto’ yuum k’iin?
-
Je’ela’.
-
Ma’ táan in xotik -ka tu sutaj u paach
póol che’e ka jbinij:
Le ka’aj j u’ul le íichantsiile’ ka
tu yilaj mina’an le xts’ipit tu k’abo’, ba’ale’ tu yojéeltaj ba’ax
ku yúuchul ti’ yuum k’iine’ ka tu tukultaje’:
-
Le ba’ax ku yúuchul ti’ le yuum k’iina’
leti’e xts’ipit u ts’aamaj tu k’abo’ le beetik ku nojochtaal ti.
Ka’aj bin yile’. Ku k’uchule’ ka tu k'áataj
le xts’ipit ti’o’.
-
Ts’áaten le xts’ipito’ yuum k’iin yo'olal
in ts’akikech.
Ma’ chéen le xts’ipit ken in ts'áatecho'
tak le ba’ala.
Kex chéen junp’éel ka a
ts’áateno’, ka kin ts’akech.
Chéen p’élak u ts’aik ti’ le
máako’, ka’aj ma’ach u keep tsapakbal bey suumo' ka jo’op’ u ya’alik
le íichantsiil tio’,:
-
Junp’éel, ka’ap’éel, junp’éel,
ka’ap'éel.
Chéen le ku ya’ala’al ti’e’ ka’aj tu
yilaj yuum k’íine’ ts’o’ok u p’áatal jach koom ti’e’, ka
túun tu ya’alaj ti’ le máako’:
Ba’ale’ ma’ u’uya’ab ya’alik tumen le máako,
le beetik táan u seen a ala’al ti’:
-
Junp’éel, ka’ap’éel, junp’éel,
ka’ap'éel.
Chéen le ku ya’alike’ ka tu yilaj yuum
k’iine’ ts’o’ok u láaj sa’atal u keep, ka p’áate’ jach ok’om
óol tumen mina’an mix ba’al e’esik wa xiib. Ka máanen ma
saame ti’ kulukbaal tu sáakristiiyae’ táan u seen ok’ol. |
Existió
una vez un muchacho huérfano de madre. Al crecer andaba vagando
por el pueblo. Cuando llegó a la juventud se casó con una
muchacha muy bonita, pero cuando quiso tener relaciones sexuales con ella,
no pudo porque tenía el pene muy pequeño. La mujer se fastidió
de su marido y lo corrió de su casa a pedradas.
-
Para qué diablos quiero a un hombre
que no sirve para nada -decía su mujer.
El muchacho comenzó a andar por el
pueblo llorando. Hasta que un día vio a una vieja que le preguntó:
- ¿Por qué estás
llorando?
-
Es inútil que te lo diga, tú
no puedes hacer nada por mí -le dijo.
-
Dímelo, para que yo vea si puedo ayudarte.
-
Ay abuela, me casé, pero no pude tener
relación sexual con mi esposa porque tengo el pene muy pequeño.
- ¿Y por eso estás llorando?
-
Sí, por eso -contestó el hombre.
-
Pues no sigas llorando, te voy a ayudar. Aquí
tienes un anillo, póntelo en la mano y cuando quieras estar con
tu esposa, alzas la mano una vez y crecerá tu pene una cuarta y
con ello tendrás para satisfacerla.
Se puso el anillo en la mano y volvió
con su esposa. Cuando llegó, golpeó la puerta:
- ¿Quién es?
-
Yo soy -dijo él.
-
Para qué diablos quiero a un hombre
que no tiene nada.
-
Abreme la puerta para que te demuestre que
sí te puedo satisfacer.
-
Entonces su esposa lo dejó pasar. Apenas
entró comenzó a jugar con ella. En eso, le hizo el amor y
ella sintió que su marido lo tenía muy bueno. Al amanecer
su mujer le sancochó gallina para que coma. Estaba muy contenta
porque ya habían hecho lo que tanto deseaban.
Al día siguiente se fue el señor
a su milpa, pero se quitó el anillo de la mano y lo dejó
allí donde se sentó a descansar un rato. Cuando se fue de
aquel lugar olvidó el anillo; unos instantes después llegó
un cura y se sentó en la sombra, de pronto vio el anillo, lo agarró
y se lo colocó en el dedo. Al llegar a la iglesia se puso su sotana
y salió a celebrar la misa. Apenas llegó al altar, extendió sus manos para decir:
Cuando alzó las manos el sacerdote
enseguida le creció el pene. Lo sintió raro porque apenas
alzaba la mano sentía que se agrandaba más. Ni siquiera la
misa acabó de oficiar cuando entró y se quitó la sotana.
Llamó a su ayudante y lo mandó a buscar a un doctor para
que lo viera. Mientras alzaba sus manos hacia arriba, decía:
- ¡Dios mío, qué me estará pasando!
Se daba cuenta que las veces que alzaba sus
manos se le alargaba su pene. Al poco rato llegó el doctor y le
preguntó:
- ¿Qué le pasa, señor cura?
-
Te mandé llamar para que me cortes
esta cosa que me ha crecido mucho.
-
No se la puedo cortar porque se podría
morir.
Pues se fastidió de que nadie podía
curarlo y mandó llamar al carpintero.
Cuando llegó el carpintero preguntó :
-
Señor cura, ¿qué madera
voy a cortar?
-
Esto -le dijo el padre.
- ¡Pues no puedo cortárselo! -dio
la media vuelta el carpintero y se fue.
Cuando regresó el marido a su casa
se dio cuenta de que no tenía el anillo en su mano, pero se enteró
de lo que le estaba ocurriendo al cura y pensó:
-
Eso que le pasa al señor cura es por
el anillo que tiene puesto en su mano por eso le crece mucho el pene.
Entonces fue a verlo. Cuando llegó
le pidió el anillo.
-
Padre, déme el anillo para que yo le
pueda curar.
-
No sólo el anillo te voy a dar, hasta
esta cosa.
-
Entrégueme el anillo para que yo pueda
curarlo.
-
Aquí tienes.
Apenas le entregó el anillo al señor,
éste le agarró al señor cura su pene que estaba amontonado
como soga y empezó a decir:
-
A la una, a las dos; a la una, a las dos.
Eso decía el señor, cuando el
cura vio que ya le estaba quedando el pene muy corto y le dijo al hombre:
-
Déjame aunque sea una cuarta.
Pero el señor no lo oyó y por
eso siguió diciendo:
-
A la una, a las dos. A la una, a las dos.
Eso decía cuando de pronto vio el señor
cura ya había desaparecido todo su pene. Se puso muy triste porque
ya no tenía nada para demostrar que era hombre. Cuando pasé
hace poco por la sacristía allí estaba el cura, sentado llorando. |